Italijanska reprezentacija je tijekom svoje povijesti skupila bezbroj uspjeha, a u svojim redovima imala je velike igrače i osobnosti. Međutim, teško bismo pronašli veće ime među vratnicama od jednog od najuspješnijih kapetana talijanske reprezentacije, ogromnog karaktera i povijesno najstarijeg pobjednika svjetskog prvenstva. To je Dino Zoff.
Dječak s velikim snovima
Italija je bila do grla u ratu kada je 1942. godine na samom sjeveru zemlje rođen dječak koji je od malih nogu sanjao o sportskoj karijeri. Kao sin farmera, Dino je neprestano slušao kako kao sportaš nema velike šanse za uspjeh. Tako je upisan u tehničku školu, nastavio raditi na obiteljskom imanju i pomagao obitelji u poljoprivredi. Ipak, nikada nije prestao voljeti nogomet i sport općenito. Rado je vozio bicikl, trčao na natjecanjima i igrao nogomet. U 14. godini pružila mu se prva prilika da postane profesionalac – pozvan je na pripreme omladinske momčadi Intera iz Milana, a kasnije i Juventusa. Ni u jednom se nije uspio nametnuti, vjerojatno zbog svoje visine, koja je u njegovih 14 godina iznosila samo 149 centimetara. Dino se nije odriče svog sna.
Težak rad
Tijekom sljedećih godina naporno je radio, svaki dan se trudio na obiteljskom gospodarstvu, igrao nogomet koliko god je mogao i, što je najvažnije, dobro se hranio. Poslušao je savjet svoje bake da svaki dan pojede najmanje 6 jaja na bilo koji način. Vjerojatno je upravo to dovelo do toga da je Dino 5 godina kasnije mjerio 33 centimetra više. I naporan rad se isplatio. U jesen 1961. prvi put je stao među vratnice u talijanskoj prvoj ligi, konkretno u bojama Udinesea. S klubom je doživio ispadanje u drugu ligu i kasniji povratak. Nakon vrlo uspješne sezone prešao je 1963. godine u Mantovu, gdje je proveo 4 sezone. Njegovi su nastupi nakon 63. godine privukli pažnju vodstva talijanske nogometne reprezentacije, pa je tako sudjelovao na Europskom prvenstvu i svjetskom prvenstvu 1968. i 1970. godine. U oba slučaja Plavi su se popeli na medaljske pozicije, a veliki doprinos tome imao je upravo Zoff, koji je na oba turnira proglašen najboljim golmanom. Tijekom tog razdoblja, Dino je proveo 5 godina u Napulju, gdje se u plavo-bijelom dresu pojavio ukupno 143 puta.
Bajkoviti završetak
Dva godine nakon prvenstva, Dino je donio najveću odluku svog života – prešao je u Juventus iz Torina. Ne bi tu bilo ništa neobično da Dino nije prelazio u dobi veterana. Imao je 30 godina. U Juventusu je na kraju proveo cijeli ostatak karijere, odnosno 11 sezona. Osvojio je šest puta Seriju A i dvaput talijanski kup, a zauzeo je drugo mjesto u anketi za Zlatnu loptu. No, najveći uspjeh još uvijek je bio pred njim. U 1982. godini otputovao je u Španjolsku na svjetsko prvenstvo kao kapetan i igračka legenda. Imao je točno 40 godina i 133 dana kada je podigao trofej za svjetske prvake. Godinu dana kasnije odigrao je svoju posljednju ligašku utakmicu. Otišao je u najboljem trenutku.
“Igrao sam do 41. godine samo zato što vjerujem da se čovjek cijeli život poboljšava.”
Dino Zoff