Polako, ali sigurno se bliži zimska pauza – razdoblje priprema, velikih transfera, ali i trenutak za odmor i vrijeme nezaboravnih oproštaja. Kako je u tim trenucima s Přemkom Kovářem iz Slavije, reći će nam on sam, jer je to još jedna osoba koju smo za vas ispitivali.
Bok Přémo, većina nas, golmana, poznaje te kao bivšu podršku Slovanu ili kao pobjednika lige i kupa u Slaviji. Malo tko zna da si prošao i kroz klubove u Grčkoj, Izraelu ili Bugarskoj. Na koje se trenutke najljepše sjećaš i koje ti je razdoblje donijelo najveći uspjeh?
Bok, ovako iz glave, stvarno je jako teško reći. Jako sam zahvalan na vremenima u Liberci, tamo sam zapravo dobio svoju prvu pravu priliku, bio sam već razigran iz prethodnih angažmana, i tako sam tu priliku uhvatio za rep. Sveukupno, takva prilika mi se pružila tek u daleko kasnijoj dobi nego većini ligaških golmana, i to što smo odmah osvojili 3. mjesto i kvalificirali se za Europsku ligu, bila je samo šlag na tortu. Izraelsku Haifu sam tada doživljavao kao nešto potpuno novo. Teško je opisati doživljaje odande, to je jednostavno drugi svijet, svakako sada, s odmakom, moram reći da smo to s obitelji jako uživali i iskustva odande definitivno nisu za baciti. Nakon jedne sezone u Bugarskoj dobio sam ponudu iz Slavije, koju nisam mogao odbiti. I iako nemam osiguranu poziciju broj jedan, branim za jedan od vodećih čeških klubova s velikom poviješću. Osim toga, sada imamo dobar put prema novim uspjesima..
Ostanimo u Pragu. Kakvo je to biti dio nečega tako velikog kao što je Slavija?
Kada smo bili mali, na takve smo klubove gledali kao na bogove. Malo tko vidi ogroman rad koji se krije iza svega, bilo iz individualne ili kolektivne perspektive. U svakom slučaju, ne mogu ne spomenuti jedno ime – trener Šilhavý. On me tada kontaktirao dok sam branio za Černo More, a moj odgovor bio je odmah da. Budući da sam dečko iz sela, igrati za ovakav klub bio je san ne samo moj, već i svih drugih dečki koje sam znao, a sada sam ovdje.. Ne mogu se na ništa požaliti. Jesen nam je ispala sjajno, stalno sam spreman, u svaki trening ulažem 120%, jer ovdje to drugačije ne funkcionira. Ova zdrava konkurencija jednostavno funkcionira.
Čeka li vas sada nakon završetka jesenskog dijela neka oproštajna zabava? Kako otprilike izgleda takvo okupljanje?
Kada uspijemo postići nešto veće, naravno da to dostojno proslavimo. Novi model lige produžio je sezonu do prosinca, što znači da je naša pauza stvarno kratka. Definitivno ćemo ići s dečkima na večeru, uostalom, to radimo skoro nakon svake utakmice, raspravljamo o stvarima koje su uspjele i što bismo mogli poboljšati. U svakom slučaju, prioritet u ovom razdoblju ima obitelj i odmor.
Većina timova iz prve lige odlazi na zimski odmor u tople krajeve na pripreme, pretpostavljam da kod vas neće biti drugačije. Kamo se spremaš? Veseliš li se?
Danas to već tako funkcionira svugdje, da se ide negdje za toplinom. I iako imamo tehnologije poput umjetne trave ili grijanja, u interesu cijelog stručnog tima je da se ide negdje van. Mi odmah 3. siječnja letimo u Španjolsku, čeka nas desetodnevno okupljanje. I naravno, veselim se, svake godine to je veliko iskustvo.
Je li moguće da bi Pepa Hušbauer od proljeća mogao nastupati na golu? Prema videu na društvenim mrežama, ima dovoljno predispozicija za to.
Pa, mogao bi to probati! (smijeh) Vjerojatno ćemo snimiti neki veliki golmanski trening, možda u njemu leži skriveni talent. Čak me iznenađuje kako mu to dobro ide, često izgleda kao da je rođen s rukavicama.
Koliko parova rukavica nosiš za takvu pripremu? Brineš li se o njima sam? Već znaš koje modele ćeš ponijeti sa sobom?
Obično nosim oko 4 para. O svim se brinem potpuno sam, od prvog namakanja, preko pranja do sušenja. Ne bih dopustio nikome da ih dotakne. Što se tiče modela, nikada nisam ostao samo na jednom, jako volim kombinirati i čak imam nešto posebno za pripremu. Moj najdraži je onaj s crvenom zvijezdom, savršeno se uklapa u moju kolekciju.
Takvoj pripremi svakako pripadaju i turniri na PlayStationu. Započinješ se, ili to prepuštaš mlađim suigračima? Kako provodite večeri kada imate slobodno?
Neću lagati, sigurno će do nečega takvog doći i rado ću se uključiti. Iako to većinom prepuštam mlađim dečkima, moram napomenuti da sam ove godine kupio FIFU i kod kuće marljivo treniram s suprugom! Nažalost, mlađi imaju puno više odigranih sati, ali vidjet ćemo, možda ih iznenadim nekom fintom. Što se tiče večeri, često smo sretni što možemo otići leći i spavati. Najčešće igramo karte, poker i slično, ili gledamo filmove.
Polako, ali sigurno se bliži vrijeme Božića. Jesi li već počeo birati poklone, ili to ostavljaš kao većina muškaraca za posljednji trenutak?
Ja vjerujem da poklone donosi Djed Mraz. (glasni smijeh)
Posljednje pitanje? Što najviše želiš pod borom?
To je jako teško pitanje, ono što čovjek želi, ne može reći. Nešto imam u glavi, ali ne smije se to zakriknuti. Za mene je najvažnije da mogu biti s obitelji, da smo svi zdravi i sretni, jer o tome se radi na Božić.
Přemy, puno ti hvala za sjajan razgovor, želim ti puno uspjeha u budućnosti, da pod borom stvarno pronađeš ono što želiš, a i da nešto odigraš na PlayStationu! Imaš li kakve posljednje riječi za naše čitatelje?
Hvala vam na super razgovoru. Samo to, da se svi dobro zabave za blagdane, da im završi sezona onako kako žele i da pod borom pronađu točno ono što žele, možda jedan par novih BU1.
