Golove proslave: Ikonični trenuci i priče

Zabijanje gola u nogometu je trenutak euforije, napetosti i oslobađanja emocija. Ali dok gol traje sekunde, proslava nakon njega može postati simbol cijele karijere.

Ažurirano
Gólové oslavy: Ikonické momenty a příběhy

Slavni golovi i njihove proslave: Kada nogomet piše priče emocija

Slavne proslave golova nisu samo izljevi radosti – često nose u sebi poruku, stav ili karakter igrača. To su trenuci koji se urežu u sjećanje navijača i u povijest nogometa.

Kada gesta govori glasnije od riječi

Tko bi zaboravio:

Cristiana Ronalda i njegovo „Sii. “, koje je postalo globalni mem i brend.

Bebetovu ljuljačku nakon rođenja djeteta – obiteljska gesta koja je ganula.

Balotellijevo „Why Always Me. “, kojim je ironično odgovorio na medijski pritisak.

Thierryja Henryja, koji je kleknuo s rukom na srcu – jednostavno, ali snažno.

Griezmannov ples iz Fortnitea, povezivanje nogometa i gejmerske kulture

 

Različiti stilovi proslava: Od smirenosti do eksplozije

Nogometni stilovi proslava razlikuju se ovisno o karakteru igrača:

Klasični „avion“ – kao što su Cuauhtémoc Blanco ili Vladimír Šmicer.

Klečanje i molitva – tipično za igrače s dubokom vjerom (Kaká, Mané).

Agresivni izljevi emocija – Gattuso, Ibrahimović ili Diego Costa.

Tihi proslavi – kao kada Messi podigne ruke prema nebu, u tihoj uspomeni na baku.

Timski proslavi – koreografije, plesovi, zagrljaji cijelog tima.

 

Proslave kao mišljenje i protest

Mnoge su se proslave upisale u povijest kao simbol društvenog ili političkog stava:

Marcus Thuram klečeći protiv rasizma.

Megan Rapinoe s otvorenim rukama – gesto ponosa i jednakosti.

Paolo Di Canio, koji se nije ni radovao, jer je zabio protiv svog bivšeg kluba.

 

Češki kontekst: Gol-gesto kao rukopis igrača

I u Češkoj smo imali proslave koje ljudi i danas pamte:

David Lafata i njegovo mahanje rukom, koje ga je pratilo kroz cijelu karijeru.

Luboš Pecka i njegov simbolični "srce".

Ladislav Krejčí ml. sa svojim crnim rukavicama – ne baš proslava, ali jasan stil.

 

Plesovi dio proslave

Ovaj stil proslave mogli smo vidjeti posebno kod afričkih reprezentacija na svjetskim prvenstvima, kada su timovi uživali u gol-trenutku:

Aruna Dindane i Bonaventure Kalou - timski plesovi nakon golova koji su preokrenuli utakmicu protiv Srbije na 3:2 (SP 2006)

Mohamed Kader - na istom prvenstvu proslava gola kada je Togo zabio Južnoj Koreji za 1:0 (SP 2006)

Siphiwe Tshabalala - prvo afričko prvenstvo i gol-plesovi nakon gola za 1:0 protiv Meksika (SP 2010) 

 

Kada proslava krene po zlu

Ikonični trenuci su se također dogodili kada je proslava, takoreći, krenula po zlu:

Michy Batshuayi - prilikom proslave gola Engleskoj za 1:0, htio je radosno šutnuti loptu, ali se lopta odbila od gola i udarila Michyja direktno u lice (SP 2018)

Nicolai Müller - kada je Müller zabio Augsburgu za 1:0, odlučio se na proslavu helikoptera, ali je pao tako nesretno da je pokidao ligamente koljena (Bundesliga 2017/18)

 

Zašto je to važno.

Čuvene gol-proslave čine nogomet življim, osobnijim i ljudskijim. Gol je upisan u tablici, ali proslava – to je emocija, priča, poruka. Svaki stil proslave nešto govori o igraču, vremenu i navijačima. I upravo su ti trenuci često ono što pamtimo više od samog rezultata utakmice.

Ažurirano