Razgovor – Jan Laštůvka

Ažurirano
Rozhovor – Jan Laštůvka

Donosimo vam prvi od naših razgovora s golmanima koji nose rukavice BU1. Danas ćemo postaviti nekoliko zanimljivih pitanja golmanu o kojem smo vam već pisali. Jan Laštůvka je jedno od prvih velikih imena koja su nosila naše rukavice. Hajde da ga pitamo nekoliko pitanja, bilo o njegovim počecima ili budućnosti…

Tko je Jan Laštůvka?

Svima poznata podrška Baníku rođena je 1982. godine u Havířovu. U svijet nogometa ušao je 6 godina kasnije, kada su ga u karvinski klub doveli prijatelji. Sa 18 godina prešao je u Baník Ostrava, gdje je nakon prve sezone postao prva golmanska opcija. Na tom je mjestu ostao do svog odlaska. Do tada je s Baníkom uspio osvojiti i naslov, konkretno u sezoni 2003/2004.

U 2004. godini preselio se na Ukrajinu, prešao je u Šahtar Donjeck.
Tamo je proveo 3 godine, igrao Ligu prvaka i UEFA kup. U 2007. godini otišao je i u Englesku, proveo je godinu u Fulhamu i sljedeće sezone igrao u Bundesligi kod naših njemačkih susjeda, gdje je branio za VfL Bochum.
Tamo je zamijenio svog kolegu Jaroslava Drobného, koji je tada prešao u Herthu. Nakon godine dana u Njemačkoj, Lašty se vratio u Englesku, ovaj put igrao je za West Ham, za koji je nastupio samo jednom.

Na kraju se smjestio na njemu poznatoj Ukrajini. U 2009. godini prešao je u FK Dnipro i taj transfer bio je više nego uspješan. Honza je u Dnjepropetrovsku branio više od 7 godina, nastupio je u više od 100 utakmica. Nakon što se njegov matični klub vratio u prvu ligu, odlučio je za povratak kući.

2016. godine ponovno se pojavio u domaćem okruženju, ovaj put u dresu tima koji ga je izveo – Karvine. Tome je Honza pomogao kao novak do mirnog sredine tablice. Nakon vrlo uspješne sezone odlučio je za transfer u tada jačajući Slaven. Na njegovu nesreću, u Pragu nije stekao veliku povjerenje i nakon pola godine bio je prisiljen na transfer. Odlučio se za transfer u tim u kojem je započela cijela njegova profesionalna karijera. U siječnju 2018. vratio se u ostravski Baník.

Kako si se počeo baviti golmanstvom?

Nogomet sam počeo igrati kao napadač, ali nakon pola godine nekako sam se našao u golu. Kao mali igrao sam za dvije dobne kategorije, u starijoj sam branio, a u mlađoj igrao napad. Moram priznati da me i danas jako veseli igra nogama, iako sam golman.

Sjećaš li se nekog nezaboravnog ili smiješnog trenutka iz nogometnog djetinjstva?

Pa, iz djetinjstva se ne sjećam ničega posebno, ali postoji jedan trenutak koji ću pamtiti vjerojatno zauvijek. U svom prvom ligaškom meču protiv Žižkova uhvatio sam loptu izvan šesnaesterca, zbog čega sam dobio žuti karton i primio gol. Na sreću, tada su me dečki iz tima podržali i pobijedili smo utakmicu.

Tvoj dres nosi broj 16, zašto je to tako?

Od malih nogu nisam volio broj jedan, iako sam ga morao nositi u mlađim kategorijama. Kada sam došao među odrasle, trebao sam odabrati broj kao golmanska dvojka. Tada sam odabrao broj 16, koji mi je nekako prirastao srcu. Nosio sam ga u Baníku, nakon nekog vremena imao sam ga i na Ukrajini, a sada ga imam i nakon povratka u Češku.

Na što si najviše ponosan u svojoj karijeri?

Iako sam u karijeri igrao u mnogim klubovima, najviše sam ponosan na svoje početke u Baníku, posebno na godinu kada smo osvojili naslov. Proslave se vjerojatno nikada neću moći zaboraviti. Još jedna stvar koju moram spomenuti su utakmice za reprezentaciju, što je san vjerojatno svakog malog klinca.

Što ti se najviše sviđa na poziciji golmana?

Svi znamo da su golmani pomalo ludi. Na njih se vrši pritisak, ne smiju napraviti grešku, a to je velika izazov. Sigurno nema boljeg osjećaja nego spriječiti gol šanse protivnika na kraju vrlo napete utakmice.

Gledaš li i druge golmane, tko ti je omiljeni?

Kada sam imao 18 godina, pratio sam svaku ligašku utakmicu. S godinama to ne pratim toliko, ali velike utakmice ne propuštam. Ponekad na internetu pogledam neki golmanski trening da vidim kako treniraju drugi. Od golmana pratim svjetsku elitu, ali ako bih morao reći samo jedno ime, to je Buffon. I pored svoje dobi, on može učiniti nevjerojatne stvari.

Što te uvjerilo da nosiš rukavice BU1?

Do rukavica sam došao slučajno, nakon što sam se vratio s Ukrajine. Jednostavno su mi savršeno odgovarale. Od početka branim u Roll Finger kroju, koji mi maksimalno odgovara, a što se tiče svojstava, BU rukavice nadmašuju druge marke svojom izdržljivošću i prianjanjem. Još jedna stvar je da su tijekom mog angažmana u Karviné ili Slaviji ovu marku zavoljeli i drugi golmani, što je sigurno znak da su te rukavice kvalitetne.

Koji je tvoj osobni cilj u ovoj sezoni?

Imao sam priliku otići ili u Karvinou ili u Baník. Odabrao sam Baník, koji trenutno nema takvu poziciju na tablici kakvu bismo željeli. Trenutno je naš cilj spasiti Baník od ispadanja, jer po mom mišljenju klub s takvom poviješću zaslužuje biti dio najvišeg natjecanja. Dakle, može se reći da je moj osobni cilj cilj cijelog kluba.

Honzo, puno ti hvala na razgovoru i želim tebi i tvom klubu puno sreće u drugom dijelu sezone. Želiš li na kraju nešto poručiti drugim golmanima?

Rado bih svima poželio sreću i puno nula

Ažurirano