Zašto je nogomet toliko omiljen: Povijest ove nevjerojatne igre
Nogomet, poznat kao kraljevski sport, osvojio je srca milijuna ljudi diljem svijeta. Njegova popularnost seže u daleku povijest, iako o modernom nogometu govorimo tek u drugoj polovici 19. stoljeća, kada se počeo razvijati posebno u Ujedinjenom Kraljevstvu. A vjerojatno povijesni razvoj jedan je od glavnih razloga zašto je nogomet toliko omiljen u Engleskoj, gdje postoji više od 40 000 registriranih klubova.
Zahvaljujući svojoj popularnosti među ljudima, profesionalnom razvoju i razvoju natjecanja, postao je dio globalne kulture i ujedinjuje ljude diljem svijeta.
Pogledajmo kakva je povijest nogometa i zašto uživa tolike popularnosti.
Od Azteka, preko Kine do Rima
Ako pogledamo uista duboku povijest, pronaći ćemo tragove timskih igara s loptom otprilike prije tri tisuće godina u starim aztečkim kulturama. Lopta se izrađivala od gume, a igra se zvala Tchatali.
Neke od igara imale su ritualni karakter, pri čemu je lopta simbolizirala sunce. Kapetan poraženog tima bio je potom žrtvovan bogovima.
U Kini se pojavila igra u kojoj se kopalo s loptom, otprilike između 3. i 2. stoljeća pr. n. e., a zvala se Cuju ili također Ts'u-chü. Lopta je bila okrugla, sašivena od kože i punjena krznom ili perjem. Sudjelovali su uglavnom vojnici, prije nego što se proširila među običnim ljudima.
Druga verzija igre pojavila se u Grčkoj, gdje se lopta izrađivala od kože i punila dlakama.
Grčki način igranja se potom proširio u Rim, gdje su se igre shvaćale kao zabava. Također su jačale fizičku snagu i duševnu ravnotežu.
Nakon pada Rimskog Carstva došlo je i do opadanja igara s loptom. Zapis o njima sačuvan je zahvaljujući srednjovjekovnim samostanima, gdje su se kasnije također proširile.
Srednjovjekovna verzija igre
Prema prvim sačuvanim izvještajima, nogomet se u srednjem vijeku razvijao posebno u Francuskoj, Italiji i Engleskoj, gdje je postao vrlo popularan. Igrao se većinom na ulicama gradova, u selima i na livadama, a sudjelovalo je vrlo veliko broj ljudi.
Cilj je bio osvojiti loptu i dovesti je do jedne od gradskih vrata. S obzirom na brojne sudionike i tvrđi način igranja, koji je uključivao i borbe šakama, dolazilo je do uništavanja imovine i ponekad i do smrtonosnih ozljeda. To je dovelo do proglašenja gradskih ili kraljevskih dekreta koji su zabranjivali igranje.
U 17. stoljeću ulice Londona ponovno su oživjele igrama sličnim nogometu. A također su se u školama uvodile sportske aktivnosti kako učenici ne bi postali „huligani“ i vandali. Pogotovo u Cambridgeu, Etonu, Harrowu, Charterhouseu, Rugbyju, Shrewsburyju i Westminsteru. Svaka od njih koristila je vlastita i neprestano mijenjajuća pravila prilagođena lokalnim uvjetima.
Postupno su se razvile dvije glavne forme, pri čemu je jedna dopuštala uzimanje lopte u ruke (predak ragbija), a u drugoj se igralo isključivo nogama.
Prva pravila i osnivanje Nogometne asocijacije
S postupnim tehnološkim razvojem došlo je i do povećanja natjecateljskog duha među školama. Zbog toga je bilo potrebno uskladiti pravila igre. Godine 1848. održan je sastanak u Cambridgeu s 14 predstavnika škola, koji su uspjeli djelomično ujediniti pravila.
Među njima nije bilo spomena o vrsti, veličini ili težini lopte, nisu bile navedene dimenzije gola i igrališta, nisu bili definirani suci, broj igrača ili trajanje igre. Također nisu bile odlučene posljedice za nepoštivanje ovih pravila.
Za značajniji trenutak smatra se godina 1863., kada je osnovana prva Nogometna asocijacija u Engleskoj.
Pravila koja je asocijacija postavila zabranjivala su grubu igru tijelom (hacking), nošenje lopte u rukama, kao i obaranje i saplitanje protivnika s loptom.
Budući da se neki nisu slagali s promjenama koje su zabranjivale hacking, došlo je do stvaranja druge grupe koja je 1871. osnovala Rugby Football Union, čime je rugby odvojen od nogometa.
Igra je i dalje prolazila kroz razvoj, a neka pravila su ostala fleksibilna. Mogao se, na primjer, razlikovati broj igrača na terenu i nisu se koristili dresovi za razlikovanje timova.
Tek 1870. godine uveden je broj od deset igrača i jednog golmana. Godinu dana kasnije uvedena je funkcija neutralnog suca, a lopte se smjela dotaknuti rukama samo golmanu.
Natjecanja i popularizacija nogometa
Popularnost nogometa u Engleskoj rasla je i postupno su tako nastala i neka natjecanja. Prije osnivanja FA Cupa, asocijaciji je pripadalo samo 50 timova. Kup je pomogao u popularizaciji nogometa, a 1877. godine došlo je do pridruživanja Sheffieldske asocijacije, čime se članstvo proširilo na 128 klubova.
Godine 1872. također je odigrana prva međunarodna utakmica između Engleske i Škotske, koja je završila bez golova.
Model Engleskog kupa i osnivanje engleske lige inspirirali su natjecanja i u drugim zemljama. Turnire je vodila organizacija poznata kao The Association Football Union.
Prvi prvak Engleske postao je 1889. godine Preston North End, koji je odmah zabilježio pobjednički double, odnosno uspjeh u ligi i u kupu.
Bitne promjene pravila od 1886. godine
2.lipnja 1886. održano je prvo zasjedanje organizacije pod nazivom International Football Association Board, koju su činili predstavnici Engleske, Škotske, Irske i Walesa. Godine 1913. pridružio im se delegat međunarodne nogometne federacije FIFA, koja je osnovana u Parizu 1904. godine.
Članovi Odbora odlučivali su svake godine svojim glasovanjem o promjenama pravila igre. Godine 1891. došlo je na irski prijedlog do njihovog preuređenja.
- 1890. uvedene su mreže za golove.
- 1891. uveden je kazneni udarac, koji se mogao izvesti s bilo kojeg mjesta na posebnoj dvanaestojardnoj liniji.
- 1907. godine ofsajd na vlastitoj polovini terena prestao je postojati.
- 1912. godine golman je smio hvatati rukama unutar svog kaznenog prostora (prije toga po cijelom terenu s mogućnošću bacanja lopte u protivnički gol).
- 1925. godine promijenjena su pravila ofsajda. Da bi igrač ostao u igri, bilo je potrebno da između njega i gola ostanu dva igrača, a ne dosadašnja tri.
H2: Počeci profesionalnog nogometa
Počeci profesionalne nogometne igre sežu na sjever Engleske, iako su prvi profesionalni igrači dolazili iz Škotske. Škotski klubovi su igrali napadački stil temeljen na dodavanjima, što im je donijelo više uspjeha.
Godine 1872. došlo je do remija u međunarodnoj utakmici između Škotske i Engleske, ali su sljedećih godina Škoti pobijedili u devet, a Englezi u dva slučaja.
Godine 1879. jedan beznačajan klub radnika s pamukom, Darwen iz Lancashirea, remizirao je s Old Etonians. Kasnije je otkriveno da su za engleski klub igrala dva škotska igrača, Fergus Suter i James Love. Navodno su bili nagovoreni da ostanu u Engleskoj nakon prijateljske utakmice s Patrick Thistle od engleskih dužnosnika, koji su im obećali vrlo dobre plaće za odigrane utakmice s lokalnim nogometnim klubom.
Ovaj slučaj još nije značio pravilo plaćenog transfera igrača. Klubovi su si mogli priuštiti igrače samo u slučaju dovoljno velikog broja crnog novca, a sve se događalo protiv pravila Nogometne asocijacije, koja je nogomet i dalje smatrala isključivo amaterskom igrom.
Južni klubovi, sastavljeni od bivših školskih igrača, odbijali su igrati protiv profesionalnih, što je na kraju riješio tajnik FA Charles Alcock. Iako je bio zagovornik amaterizma, u profesionalizmu je vidio neizbježan napredak igre.
Godine 1885. Nogometna asocijacija odlučila je legalizirati profesionalni nogomet.
Kod škotskih susjeda, profesionalna nogometna karijera dopuštena je tek 1893. godine. Ipak, do tada su lokalni klubovi zapošljavali nogometaše koji su igrali za novac na crno.
H3: Osnivanje engleske lige kao izvora prihoda
Nogometna asocijacija morala je osigurati izvor novca za osiguranje stalnih prihoda profesionalnih igrača. Prijateljske utakmice, koje su timovima ostale nakon ispadanja iz Engleskog kupa, nisu izgledale previše unosno.
Godine 1886. došlo je do osnivanja dugotrajne lige u obliku engleske lige, koja je trebala osigurati dovoljno atraktivnih utakmica i napuniti blagajnu.
Popularnost nogometa još je više porasla, jer se bezbroj mladih muškaraca moglo izdržavati udaranjem lopte umjesto teškim radom u tvornicama. Osim toga, dobivali su prilično dobre plaće.
Godine 1901. najviša plaća za profesionalne igrače kretala se oko 4 funte tjedno. Godine 1910. plaća je porasla na 5 funti, a do 1920. godine dostigla je 9 funti.
Najviša plaća uvedena je, između ostalog, i zbog straha da bogatiji klubovi ne privuku kvalitetne igrače i tako oslabe siromašnije.
Povijesna nogometna oprema
Teške lopte punjene mokraćnim mjehurom
S razvojem pravila nogometa, tijekom godina razvijala se i oprema igrača. Od kožnih lopti punjenih perjem postupno se prešlo, na primjer, na punjenje svinjskim mokraćnim mjehurom, koji je odabran zbog svoje elastičnosti i sposobnosti zadržavanja zraka. Mjehurići su se ušivali unutar kože koja je činila površinu nogometne lopte.
Među nedostacima lopti bilo je moguće upijanje vode u lošem vremenu. U tom trenutku bilo je jako teško udariti ih, a o glavama nije moglo biti ni govora.
Veličina lopte bila je fleksibilna sve do 1872. godine, kada je Nogometna asocijacija odredila opseg lopte na 68-73 cm.
Teške pamučne dresove i čarape
Igrači na srednjim školama nosili su kvalitetnije dresove od amaterskih, koji su bili odjeveni u neskladne dresove i hlače sa kopčama. Školski dresovi bili su šareni i visoko uzorčeni, slični dresovima džokeja. Ili su izgledali kao prugasta pidžama. Odrasli igrači igrali su u teškim pamučnim košuljama, dopunjenim čarapama ispod koljena, pričvršćenim dugmadima, koje su otprilike oko 1905. godine zamijenjene kratkim hlačama.
Tek s razvojem profesionalnog nogometa, odrasli igrači počeli su se stilizirati u srednjoškolske elegantne dresove, čiji su stil i boje isprva prilično varirali. Dresovi su imali različite dugmad, kopčanja, ovratnike.
Ranije su teži materijali postupno zamijenjeni lakšima i prilagođenijima.
Veliki nered uzrokovao je identičan odjevni predmet golmana i suigrača. No od 1909. godine Nogometna asocijacija odlučila je da golman mora nositi dres crvene ili plave boje, a do 1912. dodala je i zelenu. Do 50-ih godina 20. stoljeća golmanima nije nedostajao ni rolak.
Čavli u kopačkama zamijenili su špunti
Što se tiče kopački, isprva su to bile cipele s čavlima. Kasnije su se od njih odustalo i zamijenjene su običnim cipelama. Postupno su se proširile cipele sa špunatima, koje su već omogućavale bolji pokret na terenu u bilo kojim vremenskim uvjetima.
Kožne cipele dosezale su iznad gležnjeva, gdje su bile prišivene zakrpe za uvođenje dodatnih zaštita. Nedostatak ovih kopački bila je njihova krutost. Dugo je trajalo dok su ih igrači navukli i navikli se na njih.
Zašto je nogomet tako popularan?
Nogomet je jedan od najomiljenijih sportova s najvećim brojem navijača diljem svijeta.
Ne diskriminira prema rasi, socijalnoj, financijskoj ili vjerskoj pozadini. Jednostavno, dostupan je svima.
Priznaje se među različitim kulturama širom svijeta.
Nogomet gradi zajednice i socijalnu povezanost. Svaki nogometni klub ima strastvene navijače koji se s njim poistovjećuju i podržavaju ga. Spaja ljude i daje im osjećaj vjere.
Nogomet stvara radne prilike za mnoge koji žele biti povezani s klubom izvan terena. Nogometni događaji su značajni za organizacije i koordinatora.
Igrači stvaraju pozitivan utjecaj na druge igrače, koji žele razvijati svoje vještine i približiti se svojim cijenjenim idolima. Mnogi mladi ljudi vide u svojim omiljenim igračima junake na terenu.
